26

srijeda

ožujak

2014

UVOĐENJE KAŠICA





Novi izazov koji je stavljen pred mene i sve „prvi put“ mame je uvođenje kašica.

Pitanja sa kojima se susrećemo su:

> Kada krenuti sa dohranom?
> Sa čime početi?
> Koje se tablice držati?
> Kako kombinirati namirnice?

Mi smo počeli sa dohranom kada je moja bebačica navršila 4,5 mjeseca nakon pregleda kod pedijatrice koja nam je to preporučila uz napomenu da bi mogli početi sa povrćem.
Kada sam krenula tražiti tabele da bih vidjela koje namirnice kada uvoditi našla sam se u „moru“ različitosti pa sam neke stvari usvojila iz tih tabela a neke stvari po svome vlastitom nahođenju.



Tablica prikazuje redoslijed kojim sam ja uvodila razne namirnice. Na početku (od 4. – 5. mjeseca) sam sve navedene namirnice uvodila po tri dana, prvi dan par žličica i ako nije bilo reakcije do drugog dana dala sam punu količinu (moja mjera bila je AVENT čašica za čuvanje hrane – 180 ml) no svaku namirnicu sam davala posebno, bez kombinacija.
Nakon uvođenja palente sam pričekala par dana prije daljnjeg uvođenja te sam u tom periodu kombinirala dosada uvedene namirnice.

Kombinacije:

- Tikvica sa korabom
- Rižine pahuljice sa tikvicom ili korabom
- Mrkva sa tikvicom ili palentom
- Tikvica sa mrkvom

Nakon navršenih 5 mjeseci uvela sam voće – jabuku i krušku, proso i blitvu. Prvi dan uvođenja dala sam malu količinu same nove namirnice pa sam ostatak obroka završila gore navedenim kombinacijama. Drugi dan sam novu namirnicu kombinirala sa nečim.

Kombinacije:

- Kuhana jabuka sa rižinim pahuljicama ili prosom
- Proso sa korabom ili tikvicom ili kruškom
- Kruška sa jabukom ili rižinim pahuljicama
- Blitva sa palentom

Dodatno: Obzirom da nisam baš ljubiteljica kupovnih sokova, a jabuke i kruške su bile domaće, prokuhala sam ih samo minutu da u vodu puste malo soka i taj sok sam davala piti bebačici i ona obožava takav sok, a sigurna sam da nije zaslađivan i da je prirodan i blag.

Kada smo stigli do 6. mjeseca neke namirnice sam uvodila i po četiri dana jer sam zaključila da su malo teže probavljive, a uvođenje je imalo tijek kao i ranije s tim da sam pokušavala kombinirati namirnice koje otvaraju sa onim koje zatvaraju.
Npr.
Tikvica -otvara
Koraba-otvara
Riža. zatvara
Palenta - otvara
Mrkva- zatvara
Jabuka- otvara
Kruška – upitno
Proso - otvara
Banana – zatvara

Nemam informacije za sve namirnice ali barem otprilike iskušavam kombinacije.

Dodatno: Nakon obroka nikako ne ponuditi djetetu odmah dojku jer će se na to naviknuti a kašica bi trebala biti zaseban obrok, a podoj zaseban. Dojku sam joj ponudila nakon sat vremena u početku, a kasnije kada su obroci postali kaloričniji uvođenjem takvih namirnica idući obrok – podoj je bio nakon 2 sata.

Sa 6,5 mjeseci uvela sam drugi obrok sa kašicama pa sada oko podneva jedemo kašice kombinirane od povrća i žitarica, a drugi obrok je voćna kašica u 17 h.

Moja princeza trenutno ima 7 mjeseci i u procesu smo uvođenja gore navedenih namirnica za to razdoblje, a nastavak slijedi….

Oznake: dohrana, uvođenje kašica, voće, povrće, žitarice

09

nedjelja

veljača

2014

ODNOSI NAKON (PRIRODNOG) PORODA



Postoji jedna tema, VEELIKA TABU tema, o kojoj nisam naišla da išta ili barem previše piše, a donosi novi šok i strah nakon što „preživiš“ oporavak od poroda. Ja sam djelomično bila pripremljena na taj šok jer sam pričala sa prijateljicom o tome jer je taj problem imala i ona, no da nisam imala nju vjerojatno još i sad (5 mjeseci nakon poroda) ne bih imala odnose sa svojim suprugom. Ta tabu tema je – spolni odnosi nakon prirodnog poroda.
Da se razumijemo, ja nisam baš najslobodoumnija osoba na svijetu, i iskreno, malo mi je neugodno pisati o mom spolnom životu no na ovu temu sam se odlučila kako bih uplašenim rodiljama pomogla da barem malo ublažim šok na koji sam ja „naletjela“ a o tome stvaaarno nigdje nisam pročitala ništa.


UVOD

Prošao je porod, o kojem ti kažu i prešute dosta toga oni koji su to prošli, no na kraju krajeva jednostavno niti ne možeš opisati koliko to boli, subjektivno niti objektivno, osim što možeš reći da stvaaarno boli. Također, kažu da tu bol zaboraviš ubrzo nakon poroda. Ja sam bila prva koja je nakon poroda rekla, „mogu si oni lagat nekom drugom da zaboraviš, ja to neću zaboravit nikad“, ali sada (nakon 4-5 mjeseci) stvarno počinje blijediti koliko je to bolno bilo. E sad, da li je to majka priroda tako zamislila, ili je toliko traumatično da potisneš duboko duboko, hehe, ne znam, ali stvarno zaboravljaš pomalo.
Kažu da epiziotomiju (zloglasno rezanje) ne osjetiš uslijed sveg ostalog što se događa i mislim da je to zaista individualno. Ja sam čula kada su rekli da će me morat sad zarezat i osjetila sam da režu ali ne sjećam se da je taj osjet bila bol ili da peče, jednostavno sam osjetila i nije mi to apsolutno nešto traumatično bilo. Štoviše, mislim da sam više osjetila šivanje (usprkos injekciji) nego to.
Kada prođu ti „divni“ trenuci oporavka od rezanja, šivanja itd., što je u mom slučaju značilo da sam nakon 3 tjedna prvi puta sjela normalno na stolicu, i da više nisam osjetila zatezanje konaca nakon cca 4-5 tjedana dođe red i na malo užitka u bračnom životu.


AAA, BOLI!

Naslov zvuči ohrabrujuće jel`da? Ali je tako.
Kao što sam spomenula u uvodu nakon oporavka od poroda dođe vrijeme da se prisjetite užitaka bračnog života. Mi smo pokušali prvi puta nakon 2 mjeseca od poroda.
I onda šok.Mi smo pokušali….pokušavam pronaći prikladnu riječ da ispadnem što čednija i pristojnija iako mislim da riječ SEKS nije prljava riječ pa se onda jednostavno neću ustručavati…….dakle, mi smo pokušali stupiti u seksualni odnos prvi puta nakon poroda nakon cca 2 mjeseca, i na tome je i ostalo, na pokušaju. Zašto? Možda je to ostalima općepoznato, ali moram reći da iako sam načula o tome, ništa me nije moglo pripremiti na to. Seks nakon prirodnog poroda boli. Boli me šav (koji je uredno zarastao prije dosta vremena), a ako to i zanemarim, boli penetracija i jednostavno ju ne mogu zanemariti. Osjećaj? Kao da će mi ponovno popucati svi šavovi, unutarnji i vanjski, postojeći i umišljeni. Kao da sam puna rana iznutra koje nisu zarasle (iako je teta ginekologica rekla da je sve ok i da je sve zaraslo odlično, i iako mi je rekla da mogu eventualno vanjski šav mazati sa nevenovom masti da malo omekša što sam i radila redovito barem 2 tjedna). Da, nije baš ohrabrujuće! A napominjem, znala sam da će boljeti i prijateljica mi je rekla da jedan jedini način na koji se to rješava je: svaki put malo više pokušaja i upornosti.
Nakon prvog pokušaja 2 tjedna stanke dok se psihički pripremim na ponovni pokušaj.
Ovaj sam put odlučila da ću pregristi bol i da idemo do kraja. Tko bi rekao da ću se osjećati veća djevica nego prije prvog prvog spolnog odnosa u životu.
I pokušaj 2 završava napretkom, jer ovaj put barem znam da mi neće biti ništa, ali bol je još uvijek poprilična i ostaje na tome- pokušaju broj 2.
Za dva dana pokušavamo ponovno, polako, laganini i uspijemo. Poticaj- kada penetracija uspije do kraja, na konju ste J ….sad ovo zvuči perverzno J, ali u principu možete nastaviti sa užitkom do kraja ovaj put – ajmo tako reći.
No, nakon par dana, krećemo iznova. Ja uvjerena kako je to sad to i vraćamo se na staro. Više neće boljeti. E pa nije baš tako. Par odnosa nakon tog prvog i dalje boli, svaki put malko manje, stoga, vježbom do savršenstva kako bi se reklo.

ZAKLJUČAK

Ovo je tema koja nije baš obrađivana, ako i je, ja nisam na nju naletjela nigdje, a ženama koje nakon svih bolova, neprospavanih noći i svega što prati mlade mame, mogu značiti još jednu traumu i novi strah. U početnim rečenicama sam napomenula da nisam baš sklona pisanju o seksu, spolnim odnosima ili kako god to hoćete nazvati, pristojno ili manje pristojno ali mislim da je tema o kojoj treba pisati i olakšati ženama- majkama- kraljicama da prebrode što brže i lakše i ovaj izazov. Stoga, za sve one „neznalice“ kao što sam bila ja, nadam se da sam pomogla barem malo, jer ako sam ovim tekstom pomogla barem jednoj ženi ja zadovoljna. Toliko od mene po ovoj temi! I sretno! J

Oznake: seks nakon poroda, seks boli, prvi put nakon poroda, spolni odnosi

03

ponedjeljak

veljača

2014

Dojenje i druge radosti i "radosti" majčinstva




Dojenje (i popratne radosti i „radosti“ majčinstva) iz perspektive jedne mame


UVOD

Počet ću sa naglaskom da sve što pročitate je samo moja perspektiva, subjektivna i ne osjećaju se svi tako, no upravo iz tog razloga i želim ispričati svoju verziju. Zašto? Zato što, iako sam čvrsto odlučila da ću dojiti i prije nego sam rodila svoju bebačicu, taj cijeli proces mi nije niti upola zadovoljavajući niti smirujući niti radostan kako se svugdje piše. Moja curka ima 5,5 mjeseci i još uvijek dojim. Kako su prošle dvije rečenice kontradiktorne, jelda? Hehe. Ok, počnimo od početka.

VRIJEME U BOLNICI

E. je rođena na termin, velika beba, sve ok, osim što je u bolnici dobila žuticu pa smo bile primorane ostati 8 dugih dana. Prvih 24h nakon rađaonice ju nisam niti vidjela jer nije bilo mjesta na odjelu rodilja nego su me privremeno smjestili na drugi odjel. Kada smo se napokon opet vidjele dojenje je počelo. Ona je bila beba koja je svladala dojenje od prve, savršeno primala dojku i nakon podoja odmah zaspala. Spavanje i dojenje, ajme koja idila.

IZDAJANJE KAO SPAS

Treći dan je dobila žuticu i morala je na „ sunčanje“ pa sam ju vidjela u dva dana 2 puta po sat vremena. I to baš u vrijeme kad mi je mlijeko buknulo. No, ja sam ga uspjela "ukrotiti" taj treći dan kada sam počela osjećati da će sutra krenuti i prije, na sva zvona naglašavanog, mastitisa tako što sam se izdajala, te sam nastavila i kroz iduća dva dana dok god nije bila sa mnom. Izdajanje nije baš radost, imaš osjećaj da će ti otpasti bradavice od navlačenja pumpice ali barem nisam dobila upalu niti se smanjila količina mlijeka dok je ona opet počela dolaziti i ostajati kroz dan. Stigle smo doma, subota je, beba spava cijeli dan, svi ju nose, dive joj se, ona ne trza, super, ja prezadovoljna. I to je bio zadnji dan idile.

DOLAZAK KUĆI – KAOS, ZBUNJENOST, PANIKA

Iduće jutro, kao da ju je grom pogodio, vrištanje, vrištanje, vrištanje, vrištanje. Nošenje ne pomaže, od spavanja niti s, ja u panici, šta joj je, zašto onako idilično dijete sad odjednom plače. Jesam joj nešto napravila, jel ju nešto boli, NE ZNAM, panika, počinjem i ja plakati. Nedjelja je, ona nema još svoju pedijatricu, nismo još niti došli do toga da bi išli. A ništa, PLAČEM I JA! I onda magično rješenje – SISA!

DOJENJE 24/7

Jedino kad nije plakala je dok ju dojim. Čitam forume, stranice o bebama i mamama i pada zaključak da smo došli do 1.skoka u razvoju – dolazi sa 9,10 dana starosti- i da je potrebno bebu što više dojiti da se količina i struktura mlijeka prilagodi većim potrebama bebačice. Ja poslušala, legla na kauč, sisa van i tako do navečer, mijenjajući dojku svaka cca 2-3 sata. Riješili smo taj problem, iako još uvijek nisam samu sebe uvjerila da joj nije ništa već da je jednostavno jedno od djece koja su zahtjevnija ( kažu da cure hoće biti češće takve).

BOLNE BRADAVICE – PRVO ISKUŠENJE

Iduća „radost“ bila je – bolne bradavice. Dakle, napisala sam već da je E. praktički odmah svladala pravilno sisanje no ne može svo vrijeme baš u svakom trenutku uhvatiti idealno i u kombinaciji sa vrlo čestim podojima (prosjek – svakih pola sata po sat vremena) bradavice moraju na početku stradati dok ne očvrsnu. I to boli, najviše na početku podoja, pa se malko smanji. Moj savjet – kao i za mnoge druge stvari – najbolji lijek je moje mlijeko mazati i „luftati“ dojke dok nisu u uporabi. Imam ja i mast za oštećene bradavice, možete i s tim mazati, ali ako hoćete da što brže očvrsnu, zacijele mazati svojim mlijekom jer ono ima ljekovita svojstva. I tako barem 2 tjedna, bez utjehe. To je, po meni, prvo pravo iskušenje dojenja gdje ste u veeeelikom iskušenju da prijeđete na bezbolniju varijantu – bočicu i mliječnu formulu. I DA, bila sam u veeeelikom iskušenju, pa si rekla da ću prespavati tu odluku, pa sam ujutro odlučila da ću pričekati par dana prije nego kupim formulu, pa prođe par dana i nađem se već i u dućanu, ali grižnja savjest prevlada i vratim se doma bez kupovine i opet „prikopčam“ bebačicu na sebe.

SKOK U RAZVOJU SA 10 DANA I OPET ISKUŠENJE ZA DOJENJE

Skok sa tri tjedna opet smo osjetili. Neki roditelji se čudom čude kad se spominju skokovi u razvoju, no mi nemamo taj luksuz. Moje dijete vrlo intenzivno proživi skokove u razvoju. Skok sa tri tjedna je drugi po redu od skokova, a manifestirao se sa još manjim spavanjem po noći i još više traženja dojke (ako možete zamisliti da je to još češće ali da, svakih pola sata dojenje umjesto svakih sat vremena, i spavanje po 45 minuta po noći uz velike teškoće da se navečer uopće zaspi). Opet, još intenzivnije razmišljanje o dohrani odnosno barem djelomičnom dodavanju adaptiranog mlijeka prehrani. Došla sam do toga da sam otišla u dućan, kupila formulu, stavila u kuhinju, i odlučila prespavati. Probudila sam se drugo jutro, otvorila kutiju i promatrala nasred pulta vrećicu sa formulom. Tako je stajala par dana, a ja sam pisala na forumu koji intenzivno potiče dojenje apsolutno uvjerena da me nitko na ovom svijetu neće odgovoriti od nauma da uvedem dodatni obrok sa formulom. Nakon njihovih tisuću pitanja, naravno, došle su do zaključka da moje dijete nije gladno, da dobro napreduje i da neka nađem snage za nastavak isključivog dojenja. Stvarno JESU imale pravo da E. super napreduje, ja sam još uvijek u uvjerenju da stvarno je moje mlijeko najnajnajbolje što moja bebica može imati u svojoj ishrani, ALI, po mom mišljenju, to „glupo“ dojenje je toliko naporno, iscrpljujuće, neispunjavajuće da ne znam da li je veća korist moje mlijeko za moje dijete ili je veće mučenje za mene. I onda standardno razmišljanje, kako sam ja loša majka, sebična, mislim na sebe ali svejedno da bih više koristila svome djetetu psihički „stabilnija“ odnosno ne živčana cijele dane, pogotovo kad vidim prijateljice i kolegice koje su isto rodile ove godine i odlučile se za adaptirano mlijeko umjesto dojenja i bebe također super napreduju i ne vidim ništa loše za njihovo dijete zbog takve odluke, a djeca im dulje spavanju po noći, i općenito su mirnija. Pa kako je onda majčino mlijeko bolje?!?!?!?! Nakon takvog razmišljanja, prespavam opet, i zaključim, jednostavno JE bolje. Znam da je, bez obzira koliko je teško i što završim u plaču svaki drugi dan, odlučujem još jednom dati prednost dojenju i zadajem si idući rok – dojit ću isključivo do njenog trećeg mjeseca pa ćemo vidjeti dalje.

HISTERIJA, UMOR, DO KAD 24/7 JER NE MOGU VIŠE

Rekli bi ljudi da zašto se žalim, cijeli dan ležim, ništa drugo ne radim nego dojim i gledam TV. Hm, možda je nekome to super, ali ja nisam osoba koja može dugo ležati i ništa ne raditi. Ja bih šetala, ja bih u shopping, ja bih objesila veš ili čak oprala suđe samo da se maknem malo sa kauča jer sam se sva već ukočila, imam već grčeve u nogama od ležanja i nije zabavno kako se misli. Mislim da su mi u ovom stadiju mišići praktički atrofirali. Ali drugog rješenja nije bilo, inače nastupa vrištanje. Pitam iskusne mame dokad će tako, pa što će uvijek biti ovakva situacija i sve mi odgovaraju proći će to i ja uporno pitam KAD?. Dajte mi neki datum, razdoblje i nitko ne odgovara.
Sada sam već bila luda u svojim razmišljanjima, legnem u krevet i tisuću misli bez obzira što sve podijelim sa svojim mužem i prijateljicama ali već sam sama sebi dosadna i pada odluka da počnem pisati dnevnik. Prvo, zato da maknem sve te zbrkane misli iz glave, a drugo zato što stvarno zaboraviš sve te teške trenutke i promjene, a kasnije je to super za pročitati ili za prisjetiti se pa da znaš koliko je stvarno bolje ili kada imaš drugo dijete pa da barem malo znaš kako i što je bilo iako su sva djeca različita pa ne mora biti niti slično sa drugim (napominjem da je ovo moje prvo dijete, dakle, drugo nije još niti u peti a kamoli planovima). Isto tako napominjem da mi je vođenje dnevnika stvarno psihički pomoglo.
A odgovor na pitanje KAD? – što se mene tiče trajalo je intenzivno mjesec i par dana, preciznije sa mjesec i 9 dana i u mom dnevniku piše da mi se moja bebica prvi puta nasmijala, a ja sam opet zaplakala no prvi puta od sreće. I onda puževim koracima na bolje.

SKOK U RAZVOJU SA 3. MJESECA, SPAVANJE U KREVETIĆU

Skok u razvoju sa 3 mjeseca došao nam je već sa 2,5 mjeseca (napredno dijete šta da kažem) i traaaaajao je puna 2 tjedna. Puna 2 tjedna cmizdrenja, vrlo slabog spavanja., cmoljenja čak i dok je na dojci. Dosad sam ju uspijevala nakon podoja po noći vratiti u krevetić (pokušavam da ne spava s nama nego sam uporna sa vraćanjem u krevetić nakon hranjenja), a ova 2 tjedna ona zaspi na dojci, ja ju premjestim u krevetić i čim ga dotakne oči su širom otvorene. Pokušala sam tako da ispod nje stavim složenu plahtu i s tim ju premjestim da manje osjeti premještanje ali niti to nije palilo. I odustala sam, spavala je sa nama 2 tjedna. Rješenje za skok u razvoju? Čim zaplače dati obje dojke i forsati što češće dojenje da se čarobna „ponuda i potražnja“ susretnu. Nema druge, ali definitivno iskušenje no i definitivno NE razlog za prestanak dojenja. Par dana prije nego će napuniti 3 mjeseca pokušam ponovno ju premjestiti (sa plahtom ispod nje) i uspijem. Ajme, skoro sam otvorila šampanjac. Iduće oduševljenje, spava 5 sati u komadu pa se onda budi svaka 2 sata, nakon 7 ujutro natezanje do 9, nakon toga više baš ne spava, ja ju „prikopčam“ i ja odrijemam još sat, sat i pol a ona me cucla. Svi zadovoljni.

PREKRETNICA

Dva dana prije nego će navršiti 3 mjeseca moja E. (kojoj se dnevno spavanje svodilo na možda 2 puta po 20 minuta, i možda uz puno sreće 2-3 puta po 10tak minuta) nakon dizanja iz kreveta u 9 ujutro i jutarnje rutine presvlačenja iz pidžame u dnevnu odjeću, prematanja pelena i reda plača i, sve češće i duže, reda gugutanja i smijuljenja maminim upornim grimasama i brbljanju moje dijete u 11 sati počne trljati oči i ne može gledati od umora. Bila sam, blago rečeno, u šoku. Dam joj dudu (duda je priča za sebe, doći ću do toga kasnije), polegnem ju na kauč na njenu dekicu i ona zaspi. Šok! Odspavala je pola sata. U 13h opet ista priča. Opet nevjerica, malo joj treba više da zaspi ali zaspi i opet pola sata spavanja. Ukratko, sama od sebe, uvela je 3-4 spavanja tokom dana po pola sata. Ne mogu opisati koliko sam bila oduševljena. Veeeeliki pomak, veeeliko oduševljenje i odušak! Najgore je prošlo.
Noćna buđenja su i dalje lutrija, niti jednu noć nije isto, ali minimum buđenja sa današnjih 5 mjeseci je 3-4 do dizanja iz kreveta u 8.30h – 9h, kako koji dan.

KOMPROMIS

Kada je E. navršila 3.5 mjeseca, a i dalje nije bila niti blizu da prespava noć, i još smo morali ići na vjenčanje i po prvi puta ju ostaviti na čuvanju odlučili smo uvesti adaptirano mlijeko u 19h, ne količinu koja je u naputku za njenu dob, već min.60 ml, to smo polako povećavali do 120 ml i na toj količini stali (u 20h je dojenje prije spavanja, ponekad 1 strana, ponekad obje) kao dodatak za dulje spavanje po noći (jer kažu da se formula sporije probavlja pa je dijete dulje sito) ali dojenje je još tu, i po danu i po noći. Da li je dodatak upalio za dulje spavanje, iskreno, ne znam. I dalje se nekad probudi nakon 6 sati sna, nekad ranije, ali ostali smo na toj kombinaciji.
Sa 4.5 mjeseca, nakon odlaska pedijatrici na redoviti pregled, i prema njenom savjetu krenuli smo sa uvođenjem kašica. Dakle, zasada 1 dojenje manje.

ZAKLJUČAK

Moj zaključak je da pravila nema. Vi sami znate koje su vaše granice. Mene su uvjeravali svi prije nego što sam rodila da je dojenje predivno iskustvo, da majci donosi neopisivo zadovoljstvo i radost i onda me stvarnost pogodila svom silinom. Da li sam ja u manjini ili se sve majke u nekom trenutku osjećaju kao i ja – NE ZNAM jer to je kao neka tabu tema, o tome se ne priča. Možda zato jer se boje što će ljudi misliti ako priznaju, možda jer im stvarno je dojenje užitak. Jedna moja prijateljica je bila najsretnija dok je dojila jer joj je to bilo najjednostavnije, i odugovlačila je sa uvođenjem ikakvih kašica što je duže mogla jer joj je to predstavljalo nešto komplicirano. Druga moja prijateljica doji svoje, sada već, dvogodišnje dijete i nikako da prestane. Očito nisu svi kao i ja. Meni dojenje nije gušt bio niti je dan danas. Razlika je u tome što se nakon 4, 5 mjeseci navikneš, opustiš, nema više bolnih trenutaka pa je valjda i zato lakše i stvarno ti je s vremena na vrijeme užitak gledati svoju bebicu kako se privije uz tebe i cucla sa takvim guštom kao da pije nektar bogova - stvarno ima takav izraz lica. I eto, uz svo nezadovoljstvo, živce, bolove, dojim i preporučam jer ćete si biti ponosne jer BAŠ zato što je tako teško a vi ste uspjeli tako dugo još je veće postignuće.
S druge strane, NE niste NEMAJKE ako ipak odustanete iz bilo kojeg razloga, jedino što bih savjetovala je da dobro dobro razmislite jer povratka nema. Ja sam osoba koja bi se najvjerojatnije grizla dugo, dugo da sam odustala jer mi je takva narav. Pokušajte prespavati odluku da odustanete, pa si onda dajte rok od tjedan, dva da odlučite unatoč komplikacijama, bolovima, manjim količinama mlijeka, uvučenim bradavicama, raspucanim bradavicama i svim drugim „divotama“ koje mogu snaći dojilje! Ne mogu vjerovati da sam ja jedna od onih koja potiče dojenje ali moram priznati da si nisam dugo bila ponosnija na sebe nego sad što sam u nečem ustrajala.
Što god odlučile, ono što je meni bitnije od odluke o dojenju je mazite i ljubite svoje dijete svaki dan, svaki sat, i recite mu koliko ga volite sto puta na dan jer oni to osjete i shvaćaju bez obzira koliko majušni bili!

Oznake: da li prijeći na adaptirano mlijeko, dojiti ili ne, dojenje, skok u razvoju, plusevi i minusi dojenja, ne želim dojiti, savjeti za dojilje

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.